Tražilica:



Utorak, 29. srpnja 2014.  








Djeca




Mladi




Studenti




Odrasli




Osobe starije dobi




Osobe s invaliditetom




Zdravstveni djelatnici








Šećerna bolest -

 Šećerna bolest
Znakovi bolesti
Diagnoza i liječenje

Šećerna bolest

Šećerna bolest ili diabetes mellitus je kronično stanje apsolutnog ili relativnog manjka inzulina s posljedičnim povišenjem glukoze u krvi (hiperglikemijom). Šećerna bolest je najčešći metabolički poremećaj.

To je kronična, neizlječiva bolest u kojoj se liječenjem uz dobru regulaciju, što podrazumijeva održavanje razine glukoze što bliže normalnim vrijednostima, može značajno poboljšati kvaliteta života kao i produljiti očekivano trajanje života. Kao posljedica dugotrajnog povišenja glukoze u krvi razvijaju se kasne komplikacije šećerne bolesti na različitim tkivima i organima.

Stanje u svijetu

U svijetu je registrirano oko 190 milijuna osoba sa šećernom bolešću, a prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Međunarodne dijabetičke federacije (IDF) taj će se broj do 2025. godine povećati na 330 milijuna. Broj novootkrivenih osoba sa šećernom bolešću je u porastu u svim dobnim skupinama, što je u izravnoj vezi s porastom broja stanovnika, porastom tjelesne težine, starenjem čovječanstva, urbanizacijom te njihovim posljedicama: pogrešnom prehranom i nedostatkom tjelesne aktivnosti.




Stanje u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je više od 170 000 osoba sa šećernom bolešću, u dobi od 18-65 godina, a od toga njih oko 70 000 to i ne znaju. Prosječna godišnja smrtnost (mortalitet) dijabetičke populacije je 12/1000 za osobe 35 - 55 godina starosti, gotovo trostruko više od smrtnosti nedijabetičke populacije iste dobi, što je posljedica veće učestalosti kardiovaskularne bolesti i zatajivanja bubrega. Više od 90% oboljelih ima tip 2 bolesti.




Uzroci i razvoj šećerne bolesti

Inzulin je proteinski hormon gušterače, sastavljen od 51 aminokiseline. Aminokiseline su osnovne jedinice od kojih su sastavljene sve bjelančevine u organizmu. Inzulin omogućuje glukozi, koja se nalazi u krvi, ulazak u stanice. Na stanicama se nalaze inzulinski receptori koji djeluju poput ključanice. Inzulin je ključ koji otvara ovu ključanicu i tako omogućuje ulazak glukoze u stanicu.




Glukoza je jednostavan šećer (monosaharid) i osnovni je izvor energije stanicama u organizmu. Organizam za rad potrebnu energiju dobiva unosom hrane. Probavom i apsorpcijom hrane iz probavnog sustava u krv ulaze tvari potrebne organizmu za rad, izgradnju i rast. Tako i glukoza koja se nalazi u krvi mora ući u stanice kojima služi kao osnovni izvor energije. Za ulazak glukoze u stanice potreban je inzulin. Glavni poticaj za izlučivanje inzulina iz gušteraće je razina glukoze u krvi. Nakon hranjenja koncentracija inzulina raste, a u osoba sa šećernom bolešću to se ne događa.




Koncentracija inzulina u krvi tijekom dana neprestano varira, a ovisi o ravnoteži između unosa i potrošnje energije odnosno razini glukoze u krvi. Ukoliko je došlo do oštećenja ß - stanica gušterače (stanice koje stvaraju inzulin) smanjuje se izlučivanje inzulina, glukoza u krvi raste, a stanice gladuju. S druge strane, može se dogoditi da inzulina ima dovoljno, ali su inzulinski receptori na stanicama postali djelomično neosjetljivi (rezistentni na inzulin), što rezultira nemogućnošću ulaska glukoze u stanice i povišenjem razine glukoze u krvi. Krajnji rezultat je hiperglikemija (povišena razina glukoze u krvi) uz gladovanje stanica, što je uzrok smetnjama koje se tada javljaju.





Podjela šećerne bolesti

Tip 1
U tipu 1 šećerne bolesti dolazi do razaranja ß-stanica gušterače koje proizvode inzulin i to najvjerojatnije u autoimunom procesu u kojem organizam vlastite stanice prepoznaje kao strane. Zbog čega nastaje ovakav odgovor organizma još nije dovoljno poznato, ali kombinacija nasljeđa i utjecaja okoliša (virusne infekcije, stres) može biti otponac za razvoj bolesti. Primjećeno je da u pojedinaca nakon neke preboljele virusne infekcije može doći do razvoja šećerne bolesti. Češće se javlja u djece i adolescenata, ali može se pojaviti i u odraslih. Javlja se u manje od 10% od ukupno oboljelih.

Tip 2

Tip 2 nastaje kad gušterača nije sposobna stvarati dovoljnu količinu inzulina za potrebe organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito zbog neosjetljivosti staničnih receptora za inzulin. U kasnijem stadiju bolesti prisutna su oba poremećaja pa dolazi do sve izraženijeg metaboličkog poremećaja s nereguliranom glikemijom (razinom glukoze u krvi). Kombinacija nasljedne sklonosti i činioca okoline (debljina, tjelesna neaktivnost, starija životna dob) ima glavnu ulogu u nastanku tipa 2 bolesti. Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih, posebno pretilih osoba. Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti - prisutan u više od 90% svih osoba sa šećernom bolešću.



 17. rujna 2004. Autori:
Branko Kolarić, dr. med.
Olga Moretti, dr. med.
Ilustracija Krešimir Bauer Sokol, prof.


Objavila: Verica Kralj, dr. med.




 Šećerna bolest
Znakovi bolesti
Diagnoza i liječenje


Novo na Zdravlje.hr:

» Svjetski dan svjesnosti o virusnim hepatitisima

» Povodom 16. srpnja Svjetskog dana biciklista

» Hrvatski dan moždanog udara

» Međunarodni dan sklerodermije

» Svjetski dan tumora mozga

Povratak na: NEZARAZNE BOLESTI

ŠEćERNA BOLEST


 EDUKATIVNI čLANCI


  Šećerna bolest









Napomene i upozorenja | O nama | Kontakt | Sadržaj portala | Važne pravne napomene

Zdravlje.hr , prva objava 2003.